Zrak ulazi u dišni sustav preko nosa i usta i prolazi kroz ždrijelo i grkljan. Ulaz u grkljan pokriven je malim režnjem mišićnog tkiva (epiglotis) koji se pri gutanju zatvara i tako sprječava ulazak hrane u dišne putove.
Unutrašnjost pluća i dišnih putova
Najveći dišni put je dušnik (traheja) koja se grana u dva manja dišna puta (bronhi) za opskrbu oba plućna krila. Bronhi se nadalje dijele mnogo puta prije nego prijeđu u najmanje dišne putove (bronhioli). To su najuži dišni putovi―u presjeku oko pola milimetra. Dišni putovi nalikuju obrnuto postavljenom stablu zbog čega se taj dio dišnog sustava i zove bronhalno stablo.
Na kraju svakog bronhiola nalazi se nekoliko tuceta šupljina u obliku mjehurića ispunjenih zrakom (alveole) koji nalikuju grozdovima. Svako plućno krilo sadrži milijune alveola a svaka je alveola okružena gustom mrežom kapilara. Izvanredno tanki zidovi alveola dopuštaju pokretanje kisika iz alveola u krv kapilara a otpadne tvari tj. ugljikova dioksida iz krvi kapilara u alveole.
Poplućnica je skliska membrana koja pomaže da se pluća pri svakom udahu glatko pokreću. Pokriva pluća i oblaže unutarnji dio stjenke prsnog koša. Normalno su ta dva podmazana sloja poplućnice gotovo bez međusobnog prostora i skližu glatko jedan preko drugoga kako se pluća šire i stežu.
Pluća i druge organe u prsištu štiti koštani koš koji tvore prsna kost (sternum), rebra i kralješnica. Prsište zaokružuje 12 pari rebara. Na stražnjem se dijelu tijela svaki par rebara veže na kosti kralješnice (kralješke). Na prednjem dijelu tijela gornjih sedam pari rebara vežu se rebranim hrskavicama direktno na prsnu kost. Osmi, deveti i deseti par rebara nadovezuju se na hrskavicu rebranog para iznad njih; posljednja dva para rebara (lebdeća rebra) kraća su i nisu spojena s prednje strane.
Međurebrani (interkostalni) mišići, koji su smješteni između rebara, pomažu pokretanju prsnog koša i tako sudjeluju pri disanju. Najvažniji mišić za disanje je ošit (dijafragma), zvonoliki sloj mišića koji dijeli pluća od organa trbušne šupljine (abdomena). Ošit je pričvršćen na bazu prsne kosti, donje dijelove prsnog koša i kralješnice. Kada se ošit stegne, poveća veličinu prsne šupljine i na taj način proširi pluća.
Izmjena plinova između alveola i kapilara
Uloga dišnog sustava je izmjena dvaju plinova: kisika i ugljikova dioksida. Izmjena se odvija između milijuna plućnih mjehurića i kapilara koje ih okru žuju. Kao što je niže prikazano, udahnuti kisik kreće se od alveola u krv kapilara, a ugljikov dioksid iz krvi kapilara u alveole.
Funkcija dišnog sustava
Funkcije dišnog sustava su u prvom redu donos kisika u pluća, prijenos kisika u krv i izbacivanje otpadne tvari, ugljikova dioksida. Udahnuti kisik ulazi u pluća i dosiže alveole. Zidovi alveola i kapilara koje ih okružuju debljine su samo jedne stanice i u vrlo su uskom međusobnom doticaju. Kisik lako prolazi preko tankih zidova alveola i u krv kapilara, a ugljikov dioksid iz krvi u alveole i izdiše se kroz nos ili usta. Krv s kisikom putuje iz pluća kroz plućne vene u lijevi dio srca koji tjera krv u ostali dio tijela. Krv bez kisika, a obogaćena ugljikovim dioksidom, vraća se u desnu stranu srca kroz dvije velike vene–gornja i donja šuplja vena i prolazi kroz plućnu arteriju u pluća gdje uzima kisik a otpušta ugljikov dioksid .
Kontrola disanja
Disanje je obično automatsko, podsvjesno kontrolirano centrom za disanje na bazi mozga. Mozak i mali osjetni organi u aorti i karotidnim arterijama osjete kada su razine kisika preniske ili razine ugljikova dioksida previsoke pa mozak poveća brzinu i dubinu disanja. Obrnuto, kada razine ugljikova dioksida postanu preniske, disanje je usporeno. Pri mirnom disanju, odrasla osoba udahne i izdahne oko 15 puta u minuti. Budući da pluća nemaju vlastitih mišića, dišni rad obavlja u prvom redu ošit i u manjoj mjeri međurebrani mišići. Za vrijeme jakog ili otežanog disanja sudjeluju i drugi mišića vrata, zida prsišta i trbuha.
Kako se ošit steže, pomiče se prema dolje, povećavajući šupljinu prsnog koša. To smanjuje tlak u prsištu. Zrak nadire u pluća da se izjednači tlak. Tada se ošit opusti i pomiče prema gore, šupljina prsnog koša se stisne i poveća tlak zraka. Time se zbog elastičnosti pluća zrak iz njih izbacuje. U tom procesu sudjeluju međurebrani mišići, naročito ako je disanje duboko ili brzo.
Dišni simptomi
Među najčešće simptome dišnih bolesti spadaju kašalj, nestašica daha ili zaduha (dispneja), bol u prsištu, zviždanje pri disanju, hripanje pri disanju, iskašljavanje krvi, plavkasto obojenje kože i sluznica (cijanoza), batićasti prsti i zatajenje disanja. Neki od tih simptoma ne ukazuju uvijek na dišni problem. Bol u prsištu, na primjer, može biti i zbog bolesti srca ili želuca i crijeva.
Uloga ošita pri disanju
Kada se ošit stegne, prsna šupljina se poveća smanjujući unutarnji tlak. Zrak nadire u pluća da bi se tlak izjednačio. Kada se ošit opušta, prsna šupljina se steže (volumen se smanjuje), tlak se povećava i istiskuje na taj način zrak iz pluća.
Kašalj
Kašalj je naglo, eksplozivno pomicanje zraka sa svrhom da se iz zračnih putova ukloni materijal.
Kašljanje, poznati ali i komplicirani refleks, je jedan od načina kojim se štite pluća i dišni putovi. Uz druge mehanizme, kašljanje pomaže u zaštiti pluća od udahnutih čestica. Kašljanje katkada stvara iskašljaj (sputum)―mješavinu sluzi, otpadnutih dijelova sluznice i stanica izbačenih iz pluća.
Kašalj može biti vrlo različit. Može biti izrazito neugodan, naročito ako su epizode kašljanja popraćene boli u prsištu, nestašicom daha ili neuobičajeno velikim količinama sputuma. Međutim, ako se kašalj razvija desetljećima, kao što to može biti u pušača s kroničnim bronhitisom, osoba to jedva i primjećuje.
Podaci o kašlju pomažu liječniku u utvrđivanju njegova uzroka. Zbog toga, liječnik može postaviti ovakva pitanja:
Kako dugo kašalj traje
U kojem se dijelu dana javlja
Koji čimbenici kao što su hladan zrak, položaj tijela, govor, jedenje, pijenje, utječu na kašalj
Je li kašalj popraćen boli u prsištu, nestašicom daha, promuklošću, vrtoglavicom ili drugim simptomima
Stvara li se iskašljaj.
Osoba može stvarati sputum i bez kašljanja, a može imati i suhi kašalj bez stvaranja sputuma. Nastajanje sputuma pomaže liječniku u postavljanju dijagnoze. Žućkast, zeleni ili smeđi sputum ukazuje na bakterijsku infekciju. Proziran, bijeli ili vodenasti sputum ne ukazuje na bakterijsku infekciju nego na virusnu infekciju, alergiju ili nadražajno djelovanje. Liječnik može sputum ispitati i mikroskopski; na infekciju dodatno ukazuju pod mikroskopom vidljive bakterije i bijele krvne stanice.
Liječenje
Budući da kašljanje ima važnu ulogu u podizanju sputuma i čišćenju dišnih putova, kašalj koji stvara mnogo sputuma u principu ne bi trebalo suzbijati. Liječenje odgovarajućeg uzroka, kao što je na primjer infekcija, tekućina u plućima ili alergija, puno je važnije. Na primjer, antibiotike se može dati kod infekcije, a antihistaminike u slučaju alergije.
Lijekovi protiv kašlja mogu se dati da se zatomi suhi kašalj (onaj koji ne stvara sputum), ukoliko takav kašalj osobi smeta. Isto tako u nekim slučajevima, kao kada je osoba iscrpljena kašljem i ne može spavati, lijekove protiv kašlja može se dati da se kašalj smanji, čak i ako podiže sputum. Kašalj se može liječiti dvjema skupinama lijekova: lijekovima protiv kašlja (antitusici) i lijekovima za bolje iskašljavanje (ekspektoransi).
Terapija protiv kašlja
Lijekovi protiv kašlja zatomljuju kašljanje. Narkotik kodein je sredstvo protiv bolova (analgetik) koje smanjuje kašalj djelujući na centar za kašalj u mozgu, ali može dovesti do pospanosti. Može uzrokovati i mučninu, povraćanje ili zatvor stolice. Ako se kodein uzima duže vrijeme, doza potrebna da smanji kašalj može se povećavati. I mnogi drugi narkotici koji se rabe protiv kašlja imaju slične nuspojave.
Dekstrometorfan nije sredstvo protiv bolova, ali učinkovito djeluje na centar za kašalj u mozgu. Sastavni je dio mnogih lijekova protiv kašlja koji se kupuju u slobodnoj prodaji, ne stvara naviku i ne dovodi do pospanosti.
Demulcenti stvaraju zaštitni premaz preko nadraženog područja. Korisni su kod kašlja uzrokovanog podražajem područja iznad grkljana. Dolaze u obliku bombona i sirupa.
Lokalni anestetici, kao što je benzokain, usporavaju refleks kašljanja. Štrcaju se na stražnji dio grla prije nego liječnik započne postupak koji bi mogao biti prekinut kašljem, kao npr. bronhoskopija (pregled uz uporabu cijevi kroz koju se mogu promatrati bronhi).
Inhalacija pare, na primjer iz aparata za stvaranje pare, može zaustaviti kašalj smanjivanjem podražavanja grkljana i dišnih putova. Vlaga iz pare razrjeđuje izlučevine pa ih se lakše iskašlje. Isti se rezultat može postići ovlaživačem s hladnom maglom.
Sredstva za iskašljavanje
Sredstva za iskašljavanje pomažu omekšivanju sluzi čineći bronhalne lučevine rjeđima i lakšima za iskašljavanje. Često rabljena sredstva za iskašljavanje su jodidi, a guaifenezin i terpin hidrat su sastavni dijelovi mnogih preparata u slobodnoj prodaji. Djeci može pomoći mala doza sirupa ipekakuane, osobito kod kašlja poput laveža psa (“krup”). Lijekovi koji razrjeđuju sluz (zvani mukoliticima) katkada se koriste u slučajevima debelih ljepljivih bronhalnih lučevina, kao što je to kod cistične fibroze.
Antihistaminici, sredstva protiv nakupljanja krvi i sredstva za širenje bronha
Antihistaminici isušuju dišni sustav i nemaju učinak u liječenju kašlja osim u slučaju kada je uzrokovan preosjetljivošću (alergijom) ili kada se radi o hunjavici u ranom stadiju. U slučaju kašlja drugih uzroka djelovanje u smislu sušenja sluznice može biti štetno, jer zgušćuje dišne izlučevine i otežava njihovo iskašljavanje.
Sredstva protiv nakupljanja krvi kao što je fenilefrin koji olakšava u slučaju začepljenja nosa, nisu korisna u olakšanju kašlja ukoliko nije uzrokovan uklanjanjem lučevina iz zadnjih dijelova nosa u ždrijelo.
Sredstva za širenje bronha, kao što su udahnuti simpatomimetici ili preko usta uzet teofilin, mogu se propisati ako do kašlja dolazi zbog suženja dišnih putova kao što se događa pri bronhalnoj astmi i emfizemu.
od kuda je preuzet text,izvor?
OdgovoriIzbrišiHVALA