Što se događa sa stanicom ovisi o vrsti virusa. Neki virusi ubiju stanice koje zaraze. Drugi promijene funkciju stanice tako da stanica izgubi nadzor nad normalnom staničnom diobom i postane maligna (zloćudna ili kancerogena). Neki se virusi ugrade kao dio ili kao potpuna genetska informacija u stanicu domaćinove DNK, ali ostaju neaktivni (ili latentni) sve dok stanica nije poremećena na način koji virusu omogućava da se opet pojavi (aktivira).
Većina virusa ima domaćina kojemu daju prednost. Neki, kao virus influence (gripe), mogu zaraziti ljude i različite druge životinje. Međutim, neki sojevi influence su se prilagodili na takav način koji im omogućuje da zaraze jednu vrstu životinje učinkovitije nego druge. Većina virusa, koji se obično nalaze u ljudima, prenose se s osobe na osobu. Neki virusi, kao što su virus bjesnoće ili virusi encefalitisa, zaraze u prvom redu životinje, a ljude samo ponekad.
Tijelo ima brojne specifične i nespecifične obrane protiv virusa. Fizičke zapreke, kao što su koža i sluznice, sprječavaju lako ulaženje. Zaražene stanice također proizvode interferon(e), obitelj glikoproteina koji mogu nezaražene stanice učiniti otpornijima na infekciju mnogim virusima.
Ako virus uđe u stanicu, različite vrste bijelih krvnih stanica, kao što su limfociti, mogu ga napasti i uništiti zaražene stanice. Dvije glavne vrste limfocita su B limfociti i T limfociti. Kada su izloženi napadu virusa, broj T limfocita se poveća i sazriju ili u stanice pomoćnice koje pomažu B limfocitima koji stvaraju protutijela ili u citotoksične stanice (stanice ubojice), koje mogu napasti stanice zaražene specifičnim virusom. T limfociti proizvode i kemijske tvari (zvane citokini) koje ubrzavaju proces sazrijevanja. Citokini iz stanica pomoćnica mogu pomoći B limfocitima i njihovim izvedenicama, plazma stanicama, da proizvode protutijela koja imaju za metu specifične viruse i čine ih nezaraznima prije nego što mogu zaraziti drugu stanicu.
Imunost se može proizvesti (stvoriti) primanjem cjepiva. Cjepiva su slična specifičnom virusu, kao što je virus koji uzrokuje influencu ili ospice, koja se mogu dati ljudima, a da ne prouzroče bolest. Kao odgovor na cjepivo, tijelo poveća broj T i B limfocita koji su sposobni prepoznati specifični virus. Na taj način cjepiva mogu proizvesti imunost na specifični virus. Mnoga cjepiva postoje da spriječe česte i teške infekcije uključujući influencu, ospice, epidemijski parotitis (mumps ili zaušnjaci), poliomijelitis, vodene kozice (varičele), bjesnoću, rubeolu, hepatitis A i B, japanski encefalitis i žutu groznicu. Međutim, katkada se virus mijenja (mutira) da izbjegne protutijelo (proizvedeno cijepljenjem) pa postoji potreba za ponovnim cijepljenjem.
Neposredna zaštita protiv virusne infekcije može se postići primanjem injekcije ili infuzije imunoglobulina. Imunoglobulin sadrži gotova protutijela koja je proizvela druga osoba ili neka životinja. Na primjer, osoba koja putuje u područje gdje je čest hepatitis A može dobiti injekciju imunoglobulina hepatitisa A. Međutim, imunoglobulin može neka cjepiva, kao što su ospice ili poliomijelitis, učiniti manje učinkovitima, ako se daje u istodobno kada i cjepivo.
Lijekovi koji su učinkoviti protiv virusa zovu se protuvirusni lijekovi (antivirotici). Daleko manje ima antivirotika nego što ima protubakterijskih lijekova (antibiotici). U usporedbi s većinom antibiotika, antivirotike je općenito teže projektirati, mnogo su specifičniji za mikroorganizam koji moraju uništiti i općenito mnogo toksičniji. Antibiotici nisu učinkoviti protiv virusnih infekcija, ali ako osoba ima istodobno i bakterijsku infekciju uz virusnu, često je potrebno dati neki antibiotik.
Virusne bolesti dišnog sustava
Vjerojatno su najčešće virusne infekcije bolesti pluća i dišnih putova. U te bolesti spadaju obična prehlada, influenca (gripa), infekcije ždrijela i grkljana (faringitis i laringitis), krup u male djece, i upala dušnice (traheitis) ili drugih dišnih putova (bronhiolitis, bronhitis).
Celulitis je bakterijska infekcija koja se širi po koži i potkožnom tkivu.
Celulitis mogu uzrokovati različite bakterije; najčešća je streptokok. Streptokoki se naglo šire i zahvaćaju široko područje, jer proizvode enzime koji sprječavaju da tkiva ograniče infekciju. Stafilokoki, druga vrsta bakterija, također mogu izazvati celulitis, ali je on obično ograničen na manje područje. Druge bakterije uzrokuju celulitis nakon nekih vrsta ozljeda kao što su ugrizi životinja ili ozljede kože koje nastaju u slatkoj ili morskoj vodi.
Celulitis se najčešće razvije na nogama. Obično se infekcija pojavi nakon oštećenja kože nekom ozljedom, vrijedovima, gljivicom Tinea pedis ili dermatitisom. Najosjetljivija područja kože su ona gdje ima najviše vode (edem). Celulitis se ponavlja u ožiljcima ili njihovoj blizini nakon kirurškog zahvata (npr. operacija zbog varikoznih vena). Međutim, celulitis se može pojaviti i na koži koja nije bila ozlijeđena.
Infekcija se može brzo širiti pa može zahvatiti limfne žile i ući u krvotok. Kada se to dogodi, infekcija se može proširiti po cijelome tijelu.
Simptomi i komplikacije
Prvi su simptomi crvenilo i bolna osjetljivost iznad malog područja kože. Inficirana koža postaje vruća i natečena i može izgledati poput narančine kore (stanje koje se naziva “koža poput naranče”). U jednom obliku celulitisa, zvanom erizipel, rubovi inficiranog područja su uzdignuti. Obično se pojavljuju male crvene mrlje (petehije); rijetko nastaju veće mrlje koje uzrokuje krvarenje u koži (ekhimoze). Na inficiranoj koži mogu nastati mali mjehuri ispunjeni tekućinom (vezikule) ili veliki mjehuri ispunjeni tekućinom (bule) koji mogu puknuti.
Kako se infekcija širi na veće područje, obližnji limfni čvorovi mogu se povećati i postati osjetljivima. Limfne čvorove u preponi mogu zahvatiti infekcije nogu, a limfne čvorove u pazuhu infekcije ruku. Na koži se mogu pojaviti crvene pruge koje se šire između infekcije i obližnjih limfnih čvorova.
Osoba s celulitisom može imati vrućicu, tresavicu, ubrzani rad srca, glavobolju i niski krvni tlak te može postati zbunjena. Katkada ti simptomi nastaju nekoliko sati prije no što se pojave simptomi na koži, ali se u mnogim slučajevima uopće ne pojave.
Ponekad, kao posljedica celulitisa mogu nastati apscesi. Rijetke ali ozbiljne komplikacije uključuju širenje infekcije ispod kože, što ima za posljedicu odumiranje tkiva (kao kod streptokokne gangrene i nekrotizirajućeg fasciitisa) i širenja infekcije krvnom strujom (bakterijemija) u druge dijelove tijela. Kada celulitis ponovno zahvati istu stranu, može doći do oštećenja obližnjih limfnih čvorova što dovodi do trajne otekline zahvaćenog tkiva.
Dijagnoza
Bakterije koje uzrokuju celulitis teško je prepoznati čak i kada se vrše analiza uzorka krvi i biopsija kože (mikroskopsko ispitivanje uzorka tkiva). Međutim, u prepoznavanju bakterija može pomoći analiza uzorka uzetog iz gnoja ili otvorene rane. Katkada liječnici moraju napraviti pretrage da bi razlikovali celulitis od krvnog ugruška u dubokim venama noge (duboka venska tromboza, DVT), jer su simptomi tih stanja slični.
Liječenje
Osoba počinje uzimati antibiotik čim liječnik dijagnosticira celulitis. Uz to, zahvaćeni se dio tijela drži nepokretnim i podignutim da bi se smanjila oteklina. Hladni, mokri zavoji, stavljeni na inficirano područje, mogu olakšati nelagodu.
Za celulitis koji uzrokuju streptokoki obično se propisuje neki pripravak penicilina u obliku tableta. U teškim slučajevima penicilin se može dati intravenski, a u program liječenja može se dodati i klindamicin. Ljudi koji su alergični na penicilin mogu u blagim slučajevima uzeti eritromicin, a u teškim klindamicin. Za celulitis koji uzrokuju stafilokoki, liječnik može propisati dikloksacilin, a za teške infekcije oksacilin ili nafcilin.
Simptomi celulitisa obično nestaju nakon nekoliko dana liječenja antibioticima. Međutim, simptomi se često pogoršavaju prije nego dođe do poboljšanja, vjerojatno i zbog naglog uništenja bakterija dolazi do otpuštanja enzima koji uzrokuju oštećenje tkiva.
Ako se celulitis ponavlja u nogama, može pomoći liječenje kožnih problema. Na primjer, gljivična infekcija nožnih prstiju, koja može uzrokovati celulitis, može se liječiti sredstvima protiv gljivica. Osoba s celulitisom koji se ponavlja može primati i mjesečno injekcije penicilina ili može uzimati penicilin u obliku tableta tijekom jednog tjedna svakog mjeseca.
0 komentari:
Objavi komentar