LEGENDA BH FUDBALA: Evo šta je Sir Alex Ferguson rekao za Zvjezdana Misimovića!

On je uvijek bio ili u nemilosti ili u sjeni. U Münchenu, gdje je rođen prije 27 godina, zbog problema s kilažom su ga još i podrugljivo zvali Zwetschge, odnosno Šljivica.

U reprezentaciji Bosne i Hercegovine samo je za vakta Fuada Muzurovića nosio kapitensku traku
“Nije da samo imaju dobre napadače, već i iznimno kvalitetnoga veznjaka iza njih: Zvjezdana Misimovića!"(Sir Alex Ferguson, menadžer Manchester Uniteda)

Bavarcima je bio, prvo, debeo, a onda toliko loš da su ga šetali iz drugog u treći tim Bayerna i obratno. Srbima je bio, isto tako, debeo, loš i pride glup, pa je iz mlađih selekcija tadašnje Srbije i Crne Gore otjeran uz uvrede. “U klupskoj teretani prišao mi je Braco (Hasan Salihamidžić, op.a.) i pitao me da li bih nastupao za reprezentaciju BiH. Moj odgovor je bio potvrdan. Ubrzo nakon toga kontaktirao me tadašnji direktor nacionalnog tima Ahmet Pašalić. Sjećam se da su od mene tražili da potpišem neki dokument kako bih ih uvjerio da se neću predomisliti. Pristao sam i na to. Ja sam čovjek od riječi. Kada dam obećanje čvrsto stojim iza svoje odluke. Kasnije je to i argumentirano.”
On je uvijek bio ili u nemilosti ili u sjeni. U Münchenu, gdje je rođen prije 27 godina, zbog problema s kilažom su ga još i podrugljivo zvali Zwetschge, odnosno Šljivica. U reprezentaciji Bosne i Hercegovine samo je za vakta Fuada Muzurovića nosio kapitensku traku. Prije i poslije, zvijezde su bili drugi, istina, veliki igrači: Sergej Barbarez, Elvir Bolić, Edin Džeko…

No, krivnja je i do njega: plavokosog veznjaka nikada nije krenulo na terenu, on nikada nije imao dan iz snova, nikada nije samo jednim potezom riješio utakmicu. Zvjezdan Misimović je nogometni genije, a takvima ne kreće, oni nemaju posebno dobre dane za igru, niti potroše sat i po vremena za jedan potez! Zvjezdan Misimović, desetka fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine i njemačkog prvaka Wolfsburga (broj je u ovom slučaju važan i simboličan: u neka normalnija vremena, prvotimci su na majicama nosili isključivo brojeve od jedan do jedanaest, a desetke su bile rezervirane za najkreativnije), u fudbalu i s fudbalom zna sve, ali sve, pa mu kao takvom ne treba niti inspiracija, niti dobar dan, niti… “Makar su igre Edina Džeke posebne i rođeni je strijelac, Bosna i Hercegovina je igrala sjajno kada je Misimović bio sjajan”, piše na uglednoj i utjecajnoj nogometnoj stranici Goal.com.
Ništa u životu i karijeri Zvjezdana Misimovića ne spada u kliše savremenog nogometa, iako je početak priče kao prepisan iz patetičnih sportskih biografija. Njegovi su roditelji iz Jablanice, mjesta pokraj Bosanske Gradiške, u Njemačku otišli početkom osamdesetih i tamo dobili jednog od dvojice sinova, nazvavši ga, zbog očeve ljubavi prema beogradskoj Crvenoj zvezdi, Zvjezdan. Emigrantsko dijete je, zahvaljujući podršci oca, u milionskom, lijepom, ali za strance koji crnče od zore do sumraka nikako ugodnom (mjesta u kojima puca kičma za male pare, bez obzira na arhitekturu, ne mogu biti lijepa) gradu trenirao i učio.

 U srednjoj školi upoznao je Stefaniju, Makedonku porijeklom, a prve godine ovog vijeka potpisao ugovor s Bayernom. Za prvi tim najvećeg njemačkog kluba odigrao je samo tri utakmice. Sa Stefanijom ima sina, svog, ali i Džekinog, najžešćeg kritičara. “Kad god u njemačkom šampionatu ne postignem pogodak, ne želi razgovarati sa mnom. Situaciju donekle popravi Džeko ako on matira protivničkog golmana. Ako se nijedan ne upišemo u listu strijelaca, nastaju veliki problemi.” Bayern je s Wolsfburgom na kraju prošle sezone uništio (bilo je 5:1), a jedna asistencija za Džeku, pas iz prve upućen sa sredine terena, morao je natjerati minhenske nogometne sveznadare da lijepo, iz zaleta, glavom opale u najbliži zid. I tako pet-šest puta.

Najbolji asistent Bundeslige, najbolji asistent kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi – a u tim kvalifikacijama su, čisto da se zna, igrali i Gerrard, i Pirlo, i Iniesta, i Xavi, i Lampard, i Ronaldo, i Ribéry i tako dalje i tako redom – ako ga već treba porediti s nekim, bosanska je kombinacija jednog od najvećih igrača današnjice, Liverpoolova Stevena Gerrarda, i svog idola iz mladosti, jednog od najvećih svih vremena, Zinedina Zidanea. Miske je, jednostavno i prije svega, za klubove u kojima igra, ono što je Zi Zou bio za Juventus, Real i Francusku, odnosno ono što je Gerrard za Redse; neko bez koga se može ako se mora, ali i neko s kim se, prosto, igra bolje. I to puno, baš puno bolje. Pa ako Zvjezdan nije bolji igrač od Zidanea – a nije, jer je genije za kojeg nije bilo mjesta u klubu grada rođenja i odrastanja, Olimpique iz Marseillesa, na listi na kojoj su Pele, El Diego, Puskas… – sigurno nije naročito slabiji od Stevieja Wondera, kako svoju osmicu zovu navijači Liverpoola. Također, Miske, kao i oni, nije atraktivan tabloidima, a ako van stadiona postoji nešto u čemu je magnetičan za paparazze, onda je to vožnja brža od dozvoljene. Zbog toga je, uostalom, nakupio kaznenih bodova toliko da je morao, kao jedini njemački nogometni profesionalac, na treninge ići biciklom.

U vrijeme u kojem je igrao još jedan genije s kojim Misketa porede, Safet Sušić Pape, na balkanske stadione se išlo da se vide majstori i ugodno potroši nedjeljno popodne, a ne da se nekome razbije glava. Tada se u Mostaru Semiru Tuci pjevalo: “Nikad te niko voljeti neće ko što te volim ja, Semire, Semire, bože fudbala!” Ako danas neko zaslužuje da mu se, zbog onoga što zna s loptom, a, rekosmo, zna sve, da božanski status, onda je to – uz sve poštovanje Džekinom instinktu, Ibiševićevom snalaženju, Salihovićevoj trci i udarcu, Spahićevom srcu, Muratovićevoj pokretljivosti, Rahimićevoj inteligenciji, Pjanićevom talentu – Miske. Plavokosi Krajišnik s njemačkim rodnim listom, neko ko na terenu izgleda tako da se čini kako na svijetu nema ništa jednostavnije nego biti vezni igrač, otjelotvorenje je njemačke racionalnosti, lucidnosti koja nema ni roda ni porijekla, nego je dar s kojim se pojedinci rađaju, balkanske snalažljivosti, zbog koje, inače, igra s rupom u kopački, te divljenja vrijedne čelične volje zbog koje ga danas želi Arsenal, a do prije neku godinu je bio ili glup ili Zwetschge.