NOVAK ĐOKOVIĆ: Biografija nekada najboljeg tenisera planete!

Novak "Nole" Đoković (Beograd, Srbija, tada SFRJ; 22. maj 1987), po osvojenim turnirima, najbolji je teniser Monaka svih vremena. Na prvom mestu ATP liste je proveo 223 nedelje, a od 7. jula 2014. po treći put zauzima prvo mesto. Teniski stručnjaci, bivši igrači i saigrači smatraju Đokovića za jednog od najboljih tenisera u istoriji. Profesionalno igra od 2003. godine. Osvojio je dvanaest grand slam trofeja: Otvoreno prvenstvo Australije 2008, 2011, 2012, 2013. i 2015, Wimbledon 2011., 2014., 2015., Otvoreno prvenstvo SAD 2011, 2015, Otvoreno prvenstvo Francuske-Roland Garros 2016. i pet puta Masters kup 2008, 2012, 2013, 2014. i 2015. godine. Đoković je najmlađi igrač koji je dospeo do polufinala sva četiri grend slem turnira i jedini koji je osvojio Australian Open pet puta u Open eri.

Dospeo je do četiri finala Otvorenog prvenstva SAD, tri finala na Rolan Garosu i jednog na Wimbledonu. Takođe, stigao je do finala četrdesettri turnira Masters serije, od kojih je trideset osvojio. Zajedno sa saigračima iz reprezentacije Srbije je došao do titule u Dejvis kupu 2010. godine.

Sa Špancem Rafaelom Nadalom je ostvario jedno od najvećih rivalstava u istoriji tenisa. Odigrali su rekordan broj međusobnih duela u Open eri, kao i najveći broj mečeva na grend slemovima, uključujući i najduže finale. Zapaženo je i Đokovićevo rivalstvo sa Rodžerom Federerom, protiv koga je igrao u rekordnih deset grend slem polufinala i u četiri grend slem finala, po dva puta na US Openu i Wimbledonu.

Osvojio je bronzanu medalju u pojedinačnoj konkurenciji na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu. Jedan je od dobitnika zlatne značke Sporta. Proglašen je za najboljeg sportistu sveta 2011, 2014. i 2015. godine na Laureus dodeli.

Novak Đoković je rođen 22. maja 1987. godine u Beogradu, kao najstariji sin oca Srđana i majke Dijane. Majka mu potječe iz partizanske porodice Zdenka i Elizabete Žagar. Nakon Drugog svjetskog rata Žagari su se preselili iz Vinkovaca u Beograd kao vojna lica Jugoslovenske narodne armije (JNA). Novak ima dva mlađa brata, Marka (rođen 1991) i Đorđa (rođen 1995). Prvi put je uzeo reket u ruke u teniskom kampu na Kopaoniku, kada je imao četiri godine. Sa dvanaest godina počeo je da pohađa tenis na minhenskoj akademiji Nikole Pilića.

Trenutno živi u Monte Karlu, u Monaku, a trenira ga bivši slovački teniser Marijan Vajda[10]. Od decembra 2013. njegov trener je Nemac Boris Becker, a Vajda je takođe ostao i pratiće ga na nekoliko turnira godišnje. Novak Đoković govori srpski, engleski, nemački, italijanski, francuski i kineski jezik. U braku je sa Jelenom Ristić od 10. jula 2014. godine i imaju sina Stefana. 2. septembra 2017. dobili su kćerku Taru.

Često na duhovit način imitira saigrače, od kojih su mnogi njegovi prijatelji Prvi put ih je javno imitirao na lakšem treningu tokom Rolan Garosa 2007. (snimci ovih imitacija, za koje Đoković tada nije znao da postoje, ubrzo su objavljene na televiziji), a prve javne imitacije izveo je nakon pobede nad Carlosom Moyom na Otvorenom prvenstvu SAD, kada je imitirao Rafaela Nadala i Mariju Šarapovu.

Đoković i Nadal su igrali međusobno 50 puta i to je najduže rivalstvo u istoriji tenisa (Open era). Rezultat je 26:24 za Đokovića (Nadal vodi 15:7 na zemljanoj podlozi i 2-1 na travi, a na tvrdoj podlozi je 18-7 za Đokovića). Oni su igrali u 22 finala, a Đoković vodi ukupnim rezultatom 12-10. Njihovo rivalstvo je označeno kao treći najveći rivalitet u posljednjih deset godina (iza rivalstva Federer - Nadal i Sampras - Agassi). Đoković je jedini igrač s više od deset pobjeda protiv Nadala i jedini koji ga je pobedio sedam puta za redom, u sedam finala (od Indian Wellsa 2011 do Australian Opena 2012). Njih dvojica sastali su se u sedam Grand Slam finala, od čega je Đoković pobijedio tri. Drže rekord po dužini jednog Grand Slam finala - 5 sati i 53 minuta na Australian Openu 2012, kao i dužina meča u tri seta (4 sata i 3 minuta, Madrid 2009). Nadal i Đoković su drugi par u istoriji koji je igrao četiri uzastopna Grand Slam finala.

Đoković i Federer su odigrali 45 mečeva, te je trenutno 23:22 za Đokovića.[109]. Federer vodi 17:16 na tvrdoj podlozi, Đoković vodi 2-1 na travi, a izjednačeni su na šljaci 4-4. Igrali su u sedamnaest finala, a rezultat je 11-6 za Đokovića, jedno finale na završnom masters kupu 2014. Rodžer Federer je predao Đokoviću. Sastali su se u četiri Grand Slam finala, dva puta na US Openu 2007., gde je trijumfovao Federer i 2015. kada je pobedio Đoković, dva puta na Wimbledonu 2014. i 2015. gde je Đoković trijumfovao. Đoković je jedini igrač pored Nadala koji je pobijedio Federera u dva uzastopna Grand Slam meča. Federer je u polufinalu Roland Garrosa 2011. prekinuo Đokovićev niz od 43 pobjede. Najupečatljiviji njihovi mečevi su dva polufinala na US Openu (2010. i 2011). Oba su bili u pet setova, i u oba je Đoković spasio dve meč lopte prije nego što je trijumfovao.

Đoković i Marej su do sada odigrali 35 mečeva. Đoković vodi 24-11 (5-1 na šljaci i 19-8 na tvrdoj podlozi, dok Marej vodi 2-0 na travi). Igrali su u osamnaest finala i Đoković vodi 10-8. Pet puta su igrali u finalu Grand Slam turnira. Đoković je osvojio Australian Open 2011, 2013. i 2015. i Marej US Open 2012. i Wimbledon 2013. Najznačajniji susreti su im polufinale u Australiji 2012. i finale US Opena 2012. Oba meča su odigrana u pet setova s puno obrta i trajala su gotovo pet sati.

Prvi Đokovićev trener bila je Jelena Genčić, bivša jugoslovenska teniserka i trener Gorana Ivaniševića i Monike Seleš. Na njen savet roditelji su Novaka 1999. odveli u Minhen kod Nikole Pilića. U Pilićevoj akademiji Đoković je proveo četiri godine. Od 2005. Đokovića je trenirao Italijan Rikardo Pjati, koji je u to vreme bio i trener Hrvatu Ivanu Ljubičiću. Sa Pjatijem se razišao pre Otvorenog prvenstva Francuske 2006. zbog Pjatijeve nemogućnosti da se posveti dvojici igrača.
Pjatija je juna 2006. zamenio Slovak Marijan Vajda. U avgustu 2009. započeo je saradnju sa bivšim četvrtim teniserom sveta, Amerikancem Todom Martinom.

Nekadašnji proslavljeni nemački teniser Boris Becker je od decembra 2013. postao njegov prvi trener, dok je Vajda ostao takođe u Novakovom stručnom štabu.