Prije mjesec dana san se oženio, a već juče razveo od žene za koju sam mislio da je božiji dar iako su mi svi govorili da je neviđeno zlo, pogotovo moja mama.
Mama me je na sve načine pokušala da odvoji od nje, ukazivala mi je na probleme koje ću imati, ali moja zaslijepljenost ljubvavlju ili čime već bila je jača od svakog savjeta mojih bližnjih. Par dana nakon što sam se oženio počeo sam da uviđam pravu istinu, počeo sam da uviđam da moja izabranica, moja tada već supruga i nije baš idealna kao što sam je smatrao. Priznao sam to mojoj mami a ona mi je rekla da nikada nije kasno ispraviti grešku…
Međutim, razvod mi ni u jednom trenutku nije bio opcija, ali kada sam prije 3 dana došao kući i zatekao moju suprugu kako se obraća mojoj mami, povišenim tonom i najvulgarnijim riječima koje sam ikada čuo, bez imalo poštovanje shvatio sam šta mi je činiti. Istog trenutka sam joj rekao da se spakuje i da je vozim njenim roditeljima te da se na taj način ophodi sa svojom mamom.
Bila je zbunjena, počela je da prebacujekrivicu na moju mamu i kao moja mama je nju prva izvrijeđala… realno čista laž. Imam 27godina i vrlo dobro poznajem moju mamu, istina nije je nikada voljela, ali moja mama je prije svega jedna dama i nemoguće je da joj je moja mama rekla i jednu ružnu riječ. Shvatio sam, istina namalo teži i bolniji način da su roditelji uvijek upravu i da koliko god godina da imamo treba poslušati savjet roditelja. Na kraju krajeva otac i mati su jedini koji ti sigurno ne žele zlo, za ostale… hm… pod velikim znakom pitanja.
I kad se sve sabere moj otac i mama su moja jedina podrška i ljudi koji mi sigurno ne žele zlo, a za ostale sta da kazem, nikom danas ne treba vjerovati.
0 komentari:
Objavi komentar