Volim moju ženu više nego sebe, ali ne posvećujem joj dovoljno pažnje, a sve zbog prokletog novca. Često radim i po dvije smjene na poslu kako bih što više zaradio da nam olakšam život, da odemo negdje na kupanje, možda nekada i na more.
ALI… Niti ja mogu dovoljno zaraditi koliko god da radim, niti od posla imam vrmena za išta drugo. Moja žena pati, znam to iako mi nikada nije rekla. Sama kod kuće sa dječicom, čeka i čeka.
Međutim kako vrijeme prolazi i kako starim često sam sve umorniji i nervozniji, počeo sam joj se obraćati povišenim tonom, galamim na nju bez razloga. Bojim se, bojim se da je u takvom stanju nekada i fizički ne povrijedim, to ne bih mogao oporostiti sebi nikada.
Godinama se lomim od posla i ne uspiejvam ništa postići, usrećiti moju porodicu, dok neki zarade milione, a da se i ne oznoje. I uvejk se pitam šta sam ja bogu zgrijesio.
0 komentari:
Objavi komentar