Moja mlađa sestra je sa 14 godina ostala trudna i sve je krila do nekih 4-5 mjeseci trudnoće. Živimo u Švicaskoj i obzirom da nemamo stalne papire plašili smo se, pogotovo mama i tata da nas zbog toga ne protjeraju iz zemlje. Čim su mama i tata saznali odlučili su da se nas tri vratimo u Bosnu, mama, sestra i ja.
Iznajmili smo kuću na planini i tu proveli tri mjeseca, same sve dok se seka nije porodila. Kada je seka rodila, mama je bebu nakon nekih petnaest dana u Općinskom matičnom uredu prijavila na mene, znači da sam ja majka, obzirom da sam ja tada imala 21 godina.
Rekla je da sam se porodila kod kuće i da nismo imali uslove da dođemo ranije sa planine. Obzirom da se radi o Bosni sve je bez problema prošlo, a kada smo se vratli u Švicarsku kao samohrana mlada majka sam od države odma dobila svu moguću pomoć.
“Moj” sin mi je donio mnogo više nego sam mogla da zamislim.
U početku kada su mama i tata odlučili da se dijete upiše na mene nisam bila baš najsretnija, ali ispostavilo se da roditelji znaju najbolje i da ih uvijek treba slušati. Imam 27 godina i vjerujte da sam na osnovu raznih socijanih pomoći dobila više nego što bih u Bosni
zaradila mukotrpnim radom za cijeli život.
0 komentari:
Objavi komentar