Udala sam se u subotu, a već danas me svekrva istjerala iz njihove kuće, a sinu, mom mužu zabranila da krene zamnom …
Vratila sam se kod mojih roditelja i svakim trenutkom mi je sve teže i teže. Duša me boli… srce hoće da pukne od tuge. Mala samo sredina i ovo je bukvalno kraj života za mene… RASPUŠĆENICA SAM POSTALA SA SAMO 19.
Ko će više da me ženi, ostati ću sama do kraja života. Boli me i razlog zbog kojeg me svekrva otjerala jer nisam kriva uopše. Jutros je ušla u sobu, ja i muž smo još uvijek spavali, a svekrva je tada počela da pregleda posteljinu.
Nakon što je sve pregledala i to više puta, te kada je shvatila da nema tragova gubljenja nevinosti, bukvalno je pobijesnila. Riječi koje mi je uputila su nešto najgore što sam čula u svom životu. Čak je podigla i ruku na mene, ali se suzdržala i nije me udarila. Zašto me boli?
Boli me jer sam moju nevinost dala njnom sinu, ali prije 4 godine… boli me jer nikada nisam imala drugog muškarca, on mi je prvi i jedini, a vjerovatno će tako i ostati, jer kažem ko će RASPUŠĆENICU… UDAVAČU… NIKO!!!!! On to zna, zna da mi je prvi i jedini, ali ne može protiv svoje majke koja je… možda će zvučati bezobrazno, ali PRAVA JE VJEŠICA… Uh… Ne znam šta da radim.
0 komentari:
Objavi komentar